Šindlerova lista je jedan od kultnih i najgledanijih filmova o Drugom svetskom ratu, predstavlja istorijsku epsku dramu, a režirao ga je Stiven Spilberg. Film je inače zasnovan na knjizi Šindlerova arka, koja nije fiktivna knjiga, već je zasnovana na istorijskim činjenicima i intervjuima sa mnogo ljudi koji su poznavali Šindlera i živeli u Poljskoj u vreme Holokausta.
Dakle, i sam film je baziran na istinitom događaju. Spilberg je tokom rada na ovom filmu i sam prolazio kroz emotivnu dramu, a neke scene su ga tokom snimanja toliko zgražavale da nije mogao da gleda njihovo snimanje. Ovaj podatak dovoljno govori o težini i istinitosti radnje samog filma.
Šindlerova lista dočarava užase Holokausta i prati rad Oskara Šindlera koji je spasao preko 1200 Jevreja tokom ovog perioda. FIlm je sniman, a i stvarna radnja se dešavala u poljskom gradu Krakov, kao i u logoru Aušvic koji se nalazi u njegovoj blizini.
Esencijalne ideje i radnja koju film dočarava jesu verodostojne stvarnim događajima, ali ipak, ovo kinematografsko remek delo je žrtvovalo neke istorijske fakte zarad umetničkog doživljaja i na taj način dramatizovalo film.
Šindlerova lista u stvarnosti nije bila Šindlerova
Ovo je možda i najveće nepoklapanje sa stvarnošću s obzirom na to da se film naziva baš po ovom elementu.
Oskar Šindler bio je nemački biznismen, za vreme rata stacioniran u Krakovu gde je u početku nesvesno, a kasnije vrlo svesno, spašavao Jevreje zapošljavajući ih u svojoj fabrici i na taj način ih štitio od ubistva. U jednom trenutku u filmu Šindler pravi listu svih Jevreja koje želi da spasi i predaje je svom menadžeru.
U stvarnosti, sudeći po članku iz New York Times-a, Šindler je u vreme pravljenja liste bio u zatvoru, a njegov menadžer, kome je navodno predao listu - u to vreme već uveliko nije radio za njega. Šindlerova jedina konekcija sa listom, po istoričaru David Crowe-u, je što je imao mogućnost da predlaže imena koja će se naći na njoj.
Šindler nije dobio priznanje sve do izlaska filma
Na kraju filma, rečeno nam je da su Šindlera Jevreji nazvali “pravednim među narodom” 1958. godine i na taj način mu ukazali počast. Međutim, istina je da je ovako nazvan tek 1993. godine - 19 godina nakon njegove smrti.
Šindler je prvo zapošljavao Poljake
U filmu, Šindler odmah po otvaranju fabrike kreće da zapošljava Jevreje jer su jeftina, ili čak besplatna, radna snaga. Kasnije uviđa da ih na taj način spašava, pa počinje svesno to da radi.
Međutim, sudeći po knjizi - Šindler je prvo zapošljavao Poljake, a Stern (menadžer fabrike) je krenuo postepeno da dovodi Jevreje.
Ne postoje brda s kojih je Šindler mogao da gleda “čišćenje” jevrejske četvrti
Šindler nije mogao sa brda da gleda kako Jevrejska četvrt biva uništavana, s obzirom na to da nema brda sa koga su Šindler i njegova ljubavnica mogli da gledaju ovu scenu. U ovoj sceni Šindler vidi i ubistvo devojčice u crvenom kaputu koje mu menja život. Ovaj deo je takođe, dakle, holivudska dramatizacija stvarnih događaja.
Devojčica u crvenom je inače jedini detalj u boji u celom filmu. Ona simboliše nevinost, nedužnost, ali i svesnost celokupne situacije u tako mladom dobu. Pre nego što ju je ugledao, u filmu je Šindler bio nacista kao i svaki drugi, nesvestan zla i katastrofe koju je Holokaust ostvarivao. Nakon što je ugledao ubistvo ove devojčice, Šindler postaje saosećajan, empatičan i svestan celokupne situacije.
Emili Šindler u stvarnosti nije bila sporedna uloga
Emili Šindler, supruga Oskara Šindlera, skoro je potpuno “izbačena” iz filma, a u stvarnosti je, sudeći po knjizi Šindlerova Arka, i svedocima - bila itekako prisutna u Šindlerovoj fabrici, trudila se da obezbeđuje hranu zaposlenim Jevrejima i brinula se o tome da budu dobrog zdravlja. U filmu, nju vidimo kao prevarenu ženu i nije prikazano skoro ništa više o njenom karakteru.
Bez obzira na moguće detalje koje su u filmu prikazane, a u stvarnosti se nisu desile - činjenica je da je ovo jedan od najboljih i najverodostojnijih filmova ikada snimljenih. On na odličan i verodostojan način prikazuje kako je bilo živeti u Istočnoj Evropi, a pogotovo u Poljskoj, za vreme II Svetskog rata. Film takođe verno prikazuje atmosferu iz logora i među Jevrejima generalno.
Ukoliko imate želju i da i sami vidite mesta na kojima su se snimale ove legendarne scene, ali u stvarnosti desili i najveći zločini protiv čovečnosti - naša agencija ima odličnu ponudu putovanja u Krakov za Novu godinu, a u izlete uključuje i posetu Aušvicu, kao i obilazak Jevrejske četvrti.