Pasoš predstavlja putnu ispravu za putovanje u inostranstvo, osim u slučajevima kada države međusobno dozvole ulazak na svoju terotoriju samo sa ličnom kartom. Za vreme boravka u inostranstvu, pasoš služi njenom imaocu da dokaže svoj identitet i državljanstvo. Prilikom putovanja u stranu državu jedini neophodan, a ujedno i jedini validan dokument je pasoš, jer se njime dokazuje identitet.
Kroz istoriju, pasoš je najviše menjao izgled, ali je menjao i svrhu. Naime, danas pasoš služi kao putna isprava koja nam omogućuje da putujemo i da se slobodno krećemo po svetu, dok je ranije pasoš postojao da bi nas zadržali tamo gde jesmo i držali nas pod kontrolom. Zapravo, pasoši su predstavljali granice koje države iscrtavaju oko sebe, ali i oko ljudi. U daljem tekstu saznajte čemu služi pasoš, kao i njegove početke i evoluciju kroz istoriju sve do danas.
Pasoš i njegove korice - spoljašnji zgled pasoša
Danas, kada su u pitanju lična karta i pasoš dokumenta su koja su neophodna za svako putovanje. Pasoš predstavlja malu knjižicu u kojoj se nalaze brojne uspomene svakog od nas i koji nas podseća na sve države sveta koje smo posetili i obišli. U zavisnosti od države, pasoš može biti isključivo crvene, plave, crne ili zelene boje, u raznim nijansama. Svaka od ovih boja ima svoje značenje - političko, geografsko, versko i slično.
Mnoge države aktuelnog i nekadašnjeg komunističkog režima, kao i države članice Evropske Unije, osim Hrvatske, imaju crvene pasoše u raznim nijansama. Crna boja je najređa i svega desetak država sveta ima pasoš crne boje. Pasoši koji su plave boje su specifični za države novog sveta. Sjedinjene Američke Države su često menjale boju svojih putnih isprava, od crvenih preko zelenih do današnjih plavih.
Većina muslimanskih zemalja ima pasoše zelene boje, jer u muslimanskom svetu zelena boja predstavlja simbol vere. Iako postoji četiri osnovne boje pasoša, njihove nijanse se razlikuju, te je tako na primer pasoš Singapura crvenkasto-narandžaste boje, dok je boja švajcarskih putnih isprava jarko crvena.
Pasoš - među koricama od oka skriveno
Ako se u obzir uzmu putne isprave kao što su lična karta i pasoš dokumenta su koja su se vremenom menjala i evoluirala. Pasoš među svojim koricama krije mnogo više nego što se misli. Kada je u pitanju ova vrsta putne dokumentacije, države su vremenom menjale njegov izgled, te se menjala i boja korica i dizajn pasoša, a sa napretkom tehnologije unošeni su i novi sigurnosni elementi. Simboli, kodovi, brojevi, natpisi koji su vidljivi samo pod UV svetlom, služe tome da spreče falsifikaciju pasoša.
Pored brojnih karakteristika koje pasoš krije iz sigurnosnih razloga, pojedine države su u najnovijem dizajnu svojih putnih isprava unele zanimljiv i zabavni karakter, koji su isključivo estetske prirode. Naime, unutrašnjost pasoša pod ultraljubičastim svetlom potpuno oživi, te tako stranice kanadskog pasoša na primer, naizgled veoma obične postanu živopisno dekorisane. Kada je u pitanju srpski pasoš. prvu, plastičnu stranu krasi urezan tekst himne Bože pravde, koji se proteže preko slike i ličnih podataka u pasošu.
Pasoš i njegova unutrašnjost
Glavna karakteristika koju pasoš ima je identifikacija njegovog nosioca. U pasošu se nalaze svi lični podaci o jednoj osobi. Naime, ime i prezime, datum i mesto rođenja, otisak prsta, lični potpis i slika nalaze se u ovoj neophodnoj putnoj dokumentaciji, koja je jedini validan dokument prilikom putovanja u neku stranu državu. Na svakom aerodromu postoji određena procedura pre leta, ali ono što je zajedničko i aerodromima i svakoj granici sa nekom državom je pasoška kontrola, te je uglavnom potrebno imati pasoš kako bi se dobila mogućnost ulaska u neku stranu državu.
Takođe, u pasošu se nalaze podaci o datumu i mestu vađenja dokumenta, ali i informacije o njegovom isteku. To može biti vrlo bitan podatak prilikom putovanja u inostranstvo, jer pojedine zemlje zahtevaju određeno važenje pasoša, na primer nekoliko meseci nakon povratka. Zbog navedinih pojedinosti, veoma je bitno na vreme proveriti dokumentaciju kada se odlučite na putovanje u stranu državu, jer je sam proces vađenja novog pasoša ponekad dugotrajan, te iziskuje određeno vreme.
Počeci pasoša i evolucija ove putne isprave
Na zapadu, u prvoj polovini dvadesetog veka, pogotovo tokom ratova, mnogim putnicima je bila potrebna putna viza za izlazak iz države. Pasoši su predstavljali simbol pripadnosti suverenoj nacionalnoj državi, te ovaj lični dokument nije služio tome da svakom čoveku omogući slobodu kretanja, već pre da je ukine. Naime, pasoši su bili isprave koje nisu dozvoljavale da se slobodno putuje, već su bile namenjene tome da drže ljude pod kontrolom.
U današnje vreme, pasoši kao da gube na značaju, te nije neophodno imati ovaj dokument kod sebe kako bi se dokazao lični identitet, jer je moguće identifikovati ljude po zenicama, obliku lica, pa čak i po mapama ljudskih vena i arterija. Veruje se da će lični dokumenti postati sami ljudi. Na zapadu na primer, paradoks pasoša je vrlo lako smetnuti s uma, jer dokumenti severnoameričkih zemalja omogućuju građanima bezvizni ulazak i izlazak iz pojedinih zemalja.
Danas je jedan od najmoćnijih pasoša sveta nemački pasoš, jer vlasnici ovog pasoša mogu putovati u više od 176 zemalja sveta od mogućih 218. Dok na primer, pasoši Sirije, Avganistana i Pakistana važe za najslabije pasoše jer građani koji imaju pasoše ovih država mogu posetiti svega oko 20 zemalja sveta bez vize.
Pasoš nesumnjivo predstavlja šifrovani album za slike, pa ukoliko želite da i vaš pasoš bude vaš lični svojevrsni spomenar, zavirite u svaki kraj sveta. Pronađite povoljne avio karte, rezervišite svoje putovanje, prepustite se nekoj avanturi i popunite vaš pasoš do poslednje stranice.