Svaki let, aerodrom, i uopšte procedura spremanja, kao i realizacije leta avionom, podrazumeva i kontrolu leta. Aerodromska kontrola letenja je apsolutno obavezna i neophodna, s obzirom na ogroman značaj koju ima. Prva aerodromska kontrola na svetu osnovana je u Londonu 1921. godine na aerodromu Krojdon.
Ni danas kontrola letenja nije ništa manje važna i neophodna, svima je jasno i zašto, ali retko ko zna šta to zapravo radi kontrolor leta. U tekstu koji sledi saznaćete šta to radi aerodromska kontrola letnja i sam kontrolor leta, te ćete otrkiti zašto je ovo izuzetno značajna i neophodna služba.
Šta je zadatak kontrole leta
Kao što smo rekli, nema leta avionom koji ne podrazumeva kontrolu leta. Putnici kontrolore leta ne vide, ali uglavnom znaju da postoji neko na zemlji ko vodi računa o bezbednosti leta. To su upravo kontrolori letenja. Njihov glavni zadatak i funkcija je da obezbede ogranizovano i bezbedno letenje, prateći i pridržavajući se za to vreme važećih međunarodnih prostora.
Funkcija obezbeđivanja neophodne bezbednosti i organizovanog letenja podrazumeva da treba održavati radarski i radio kontakt sa vazduhoplovom, kontrolu letenja i navigaciju kretanja aviona prema propisanim vazdušnim koridorima i zoni aerodroma, obezbeđivanje pomoći u međusobnom razdvajanju vazduhoplova prema propisanim vazdušnim koridorima.
U opisu posla kontrolora leta nalazi se i stalna veza sa posadom iz vazduhoplova. Jasno je zašto je ovo toliko važno - posada i kontrolor tokom leta razmenjuju mnoge informacije koje se pre svega odnose na instrukcije i koordinaciju tokom leta. Kontrolor je na vezi sa posadom i iz razloga pružanja mnogih vrsta usluga kao što su aktuelne informacije do kojih su kontrolori došli o vremenskim uslovima, kao i o bilo kakvoj vrsti narušene bezbednosti u vazduhu.
Kontrola leta obezbediće i pružanje pomoći u vanrednim situacijama u vazduhu i na zemlji. S obzirom na to da postoji ogroman broj službi za kontrolu leta i svaki let njih nekoliko prate, kontrolori leta moraju biti i u konstantnom, međusobnom kontaktu.
Gde je smeštena služba za kontrolu letenja
Služba kontrola leta može biti stacionirana, ili prenosna. Stacionirana kontrola letenja je ona koja je smeštena u zidni objekt od čvrstog materijala koji je pravljen s tom namenim, a prenosan ako se nalazi su specijalnom vozilu ili kontejneru na sopstveni pogon ili vuču.
[link][/link]
Da li se kontrola nalazi u stacioniranom ili prenosnom objektu najviše zavisi od toga za koju je namenu kontrola leta projektovana. Ono čime je opremljena svaka služba kontrole lete takođe zavisi od namene i kategorije kojoj pripada. Međutim, ipak možemo izdvojiti nekoliko uređaja koja svaka kontrola leta mora imati u svom sklopu:
- radarski uređaji kojima se obavlja neposredna kontrola letenja
- svetlosno-signali uređaji kojima fizički koordinira avion ukoliko za tim ima potrebe i onda kad je neophodno (pri poletanju i sletanju)
- radio sistemi kojima se vrši komunikacija sa vazduhoplovima prilikom sletanja i poletanja
Sa ovim sistemima kontrola leta uspeva da bude u konstantnom kontaktu sa vazduhoplovom.
Kontrolni toranj - radno mesto kontrolora letenja
Aerodromska služba za kontrolu leta najčešće je stacionirana i smeštena u objektu građenom upravo za ovu svrhu, a to predstavlja upravo kontrolni toranj. Kontrolni toranj je, pre svega, najviša zgrada na aerodromu, a karakteriše je i staklena struktura koja omogućava to da kontrolori lako i u svakom trenutku imaju panoramski prikaz na celu teritoriju aerodroma. Upravo ovo, vizuelno posmatranje iz kontrolnog tornja predstavlja primarni metod kontrole letenja. Ovo se naravno, odnosi samo na deo kontrole dok se letelica nalazi na zemlji i u vazduhu u neposrednoj blizini aerodroma.
Prvi kontrolni toranj otvoren je 1930. godine u Severnoj Americi, a regulisao je dolaske, odlaske i kretanje aviona po manevarskim površinama na određenom aerodromu.
Iz aerodromskog kontrolnog tornja kontrolori efikasno prate kretanje vazduhoplova i vozila koja rade na pistama i stazama za voženje aerodroma, kao i avione u vazduhu dok se još nalaze u neposrednoj blizini aerodroma, te na taj način prate avione, ali i sva druga vozila koja se kreću po teritoriji piste, aerodroma i u njegovoj neposrednoj blizi. Ovo rade služeći se radarima na čijim ekranima vide kodne identifikacione oznake aviona, kao i brzinu i visinu aviona u tri opšte operativna nivoa i nekoliko timova koji mogu da kontrolišu višestruki broj pisti, a sve to u zoni odgovornosti aerodroma.
Kako i sami možete zaključiti, ovo je vrlo specifičan i pre svega, odgovoran posao. Zbog toga se traže određene veštine, sposobnosti i predispozije (na vrlo visokom nivou) za vršenje ove delatnosti, a ovde možete da pročitate i saznate kako postati kontrolor leta.