Avioni i vazdušni saobraćaj definitivno su mnogo olakšali ljudskoj civilizaciji, pre svega tako što nikad nije bilo lakše, a ni brže, putovati s jednog na drugi kraj sveta. Cene avio karata sve su niže, low cost avio prevoznika sve je više, te putovanje avionom sve manje predstavlja luksuz dostupan malom broju stanovništva.
Međutim, avio letovi su ekološki štetni, a opseg njihove štetnosti retko ko zna - oko 2 sata leta avionom napravi istu količinu štete po životnu sredinu kao i prosečan automobil za jednu godinu. S obzirom na ovaj zabrinjavajući podatak, međunarodni ekološki propisi trude se da budu regulatori vazdušnog saobraćaja i svojim delanjem smanje štetnost avio industrije.
Štetnost zvuka aviona redukovana 2001. godine
Pre svega, osnovni problem uticaja avio industrije na životnu sredinu je štetni uticaj koji avioni imaju na ljude koji žive u okolini aerodroma. Štetni gasovi, kako je utvrđeno, nisu najveći problem ljudi, već buka koju avioni proizvode u njihovoj okolini. Istraživanja su utvrdila da ljudi koji žive blizu aerodroma imaju veče probleme sa stresom, hipertenzijom, poremećajima sna, poteškoćama pri radu, učenju, kao i sa koncentracijom.
Generalna skupština Međunarodnog civilnog vazduhoplovstva zbog ovoga usvojila je 2001. godine Anex 16. - ekološki propis koji se odnosi na vazdušni saobraćaj. U propisu se propagira “uravnoteženi pristup” kada se radi o prednostima i manama leta avionima. Dakle, radi se o propisu koji pokušava da uspostavi ravnotežu između koristi koju čitava svetska zajednica ima od vazdušnog saobraćaja i štete nanete stanovništvu koji živi u okolini aerodroma. Aneks 16. sadrži jasno propisane mere koje bi avioni i aerodromi trebalo da ispune kako bi se buka aviona svela na minimum i na taj način omogućio lagodniji život ljudima koji žive oko aerodroma.
[link][/link]
Nakon ovog aneksa, EU se takođe pozabavila ovim pitanjem, te donela sopstvene propise koji se odnose na zaštitu životne sredine, u ovom slučaju zaštitu ljudi od buke, ali i mnoge druge koji se odnose na avio industriju i njenu štetnost po životnu sredinu. Svi propisi svode se na što veće uravnotežavanje, te na taj način pokušavaju da naprave balans između koristi i štetnosti koju avioni svojom bukom prave na ljude.
Štetnost gasova aviona sve je manja, propisi se konstantno donose
Organizacija Međunarodnog civilnog vazduhoplovstva postavila je standarde i za dim i određene štetne gasove kojih novi putnički avioni treba da se pridržavaju i na taj način da se čitava avio industrija prilagođava novim ekološkim propisima i zaštiti životnu sredinu štetnog uticaja koji ima.
Naravno, i stari avioni koji su u upotrebi po ovim propisima treba da preduzmu određene mere i na taj način smanje štetne gasove koliko god je to moguće. Najskoriji propisi koji se odnose na ovo doneti su 2013. godine, a od tada je redukcija štetnosti koju avio letovi imaju po planetu sve manja.
Vremenom, dakle, napreduju kako ekološki propisi koji se odnose na avio industriju, tako i sama avio industrija, a šteta koju avioni proizvode po ljude i životnu sredinu sve je manja, te nema razloga da brinemo o budućnosti planete kada se radi o šteti aviona, ali ni o budućnosti avio-prevoza, jer će sigurno još, dugo, dugo vremena predstavljati najbolji način prelaženje dugih distanci.